Cristo


Iz Statuta Neokatekumenskog puta

11. svibnja 2008.

    Članak 1.

[Narav Neokatekumenskog puta]

§ 1. Narav Neokatekumenskog puta definirao je, Njegova Svetost, Ivan Pavao II. kada je napisao: "Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena".

§ 2. Neokatekumenski put je na službu Biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoje vjere.

§ 3. Neokatekumenski put, koji ima javnopravnu osobnost, sastoji se od skupa duhovnih dobara:

1.  "Neokatekumenat", ili pokrsni katekumenat, onako kako se govori u naslovu II;

2.  permanentni odgoj vjere, onako kako se govori u naslovu III;

3.  katekumenat, onako kako se govori u naslovu IV;

4.  katehetska služba, o kojoj se govori u naslovu V, izvršena onako kako je određeno i od osoba ondje naznačenih.

 =======================

 

U prvotnoj Crkvi, dok je svijet bio poganski, oni koji su željeli postati kršćani trebali su započeti „katekumenat", koji je bio put formacije u pripravi na krštenje. Danas je proces sekularizacije doveo mnoge ljude do napuštanja vjere i Crkve: zbog ovog je potreban put formacije kako bi postali kršćani. Neokatekumenski put nije pokret ili udruga, već sredstvo u župama, na službu biskupima, za dovođenje k vjeri mnogih ljudi koji su je napustili. Započeli su ga u 60.-im godinama u jednom od najsiromašnijih predgrađa Madrida Kiko Arguello i Carmen Hernández za vrijeme kad je nadbiskup Madrida bio Casimiro Morcillo, koji je u toj prvoj grupi vidio istinsko ponovno otkrivanje Riječi Božje i praktičnu provedbu liturgijske obnove, potaknute tih godina od strane Koncila.

 

S obzirom na pozitivna iskustva u crkvama Madrida, 1974. Kongregacija za bogoštovlje je izabrala naziv Neokatekumenski put za ovo iskustvo. To je put obraćenja kojim se mogu otkriti bogatstva Evanđelja. Za ovih godina Put se proširio u više od 900 biskupija u 105 zemalja, s preko 20 tisuća zajednica u 6000 župa. Godine 1987. u Rimu je otvoreno međunarodno misijsko sjemenište „Redemptoris Mater" koje prima mladiće čiji je poziv sazrio u neokatekumenskoj zajednici i koji daju svoju raspoloživost da idu po svem svijetu.

Nakon toga mnogi su biskupi slijedili iskustvo u Rimu, te danas u svijetu postoji više od 70 biskupijskih misijskih sjemeništa "Redemptoris Mater" gdje se formiraju više od tisuću bogoslova. Nedavno, kao odgovor na traženje pape za novu evangelizaciju, mnoge obitelji koje su završile put, ponudile su se kako bi pomogle poslanje Crkve, odlazeći živjeti u najsekulariziranijim i najraskršćanjenijim područjima u svijetu pripremajući rađanje novih misionarskih župa.